| Frédéric Thomas
Mnogo različitih faktora je odigralo ulogu u procvatu konzervacijske obrade zemljišta u Francuskoj. Frederic Thomas, poljoprivrednik, pionir i osnivač stručnog časopisa TCS se osvrnuo na početak.
Sigurno su strukturalni razlozi ti koji su Francusku, korak po korak, učinili pionirom u ovom pogledu. Kod nas još uvijek ima mnogo malih gospodarstva. U usporedbi sa Velikom Britanijom, napuštanje sela je uslijedilo mnogo kasnije. Godine 1977. i 1978. je i dalje bilo 6 milijuna poljoprivrednika. To je strašno puno! Također, većina obradivih površina pripada poljoprivrednicima, što u mnogim drugim zemljama nije slučaj. Poljoprivrednik radi sam, ulaže, ima svoje prihode, vozi svoje strojeve. On je u mogućnosti da brzo isproba i primijeni nove stvari bez potrebe da uključuje i uvjerava agronome, traktoriste, mehaničare i ostale učesnike. On kontrolira vlastiti rizik.
Drugi faktor je geografija. Francuska je mješavina različitih kultura. Tamo se susreću utjecaji Sredozemlja, Sjeverne i Istočne Europe. Ta zemlja je otvorena za utjecaje iz Sjeverne i Južne Amerike. Otuda i kombinacija različitih metoda obrade zemljišta.
Razlozi smanjenja i potpunog napuštanja obrade zemljišta leže u prvim većim ograničenjima 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća. To se poklapa sa širenjem kukuruza, koji se kasno žanje. Postajalo je sve teže sijati poslije oranja ili u velike količine žetvenih ostataka. Minimalna obrada zemljišta je bila prva etapa koja je utrla put Arvalisovim ogledima u Boignevilleu u Pariskom basenu. Od 1970-ih postoje usporedbe između direktne sjetve, minimalne obrade zemljišta i pluga. Direktna sjetva je u to vrijeme bila prilično sporedna stvar.
jAli, kao i svuda u svijetu, ova ideja se sve više prihvaćala. Odjednom je tržište postalo puno odgovarajućih strojeva. Pioniri su ostali vjerni direktnoj sjetvi, ali već 90-ih više nisu bili usamljeni. Prve GAP rezolucije i kolaps cijena žitarica su mnogo toga doveli u pitanje. Morate imati u vidu specifičnu situaciju u Francuskoj. Većina obradivog zemljišta čini glinovito, vapnenasto zemljište koje je teško obrađivati. Prinosi ne odgovaraju onima u Engleskoj ili Sjevernoj Nemačkoj. Stočarstvo se napuštalo, a uzgoj žitarica se povećavao – to je povećalo ekonomski rizik i primoralo poljoprivrednike da se predomisle.
Trebalo je naći rješenje kojim bi se osigurala rentabilnost, smanjili troškovi rada, a gospodarstva povećala. Konzervacijska poljoprivreda ima svoje korijene u ovoj kaotičnoj povijesti i u to vrijeme samo je bila rješenje u potrazi za ekonomskom efikasnošću. Štedjela je vrijeme, gorivo, strojeve. To je bio vrhunac HORSCH Seed-Exactora. Francuska je za njega bila idealno tržište. No, to je bilo i vrijeme velikih neuspjeha, prije svega krajem 90-ih, kada su dvije izuzetno vlažne zime pogodile i najveće entuzijaste. Srećom, uspijeh je bio dovoljno velik da bi se ova metoda rada trajno održala.
U to vreme konzervacijska poljoprivreda je zapravo bila samo alternativa postojećim metodama rada. To je bila sušta suprotnost obradi zemljišta i odbijanje intenzivne upotrebe strojeva. Pristup je više bio tehnički nego ratarski.
Početkom 2000-ih ovi postupci postaju sve više umreženi. Francuska je upoznala ideje poljoprivrednika iz Južne Amerike. Oni su pružili dijelove slagalice koji su nedostajali: međuusjeve i zelenišno gnojenje. Tako je na scenu stupio faktor zemljišta. To ranije nismo imali u vidu. Postali smo mnogo osjetljiviji na eroziju, jer je to bila njihova omiljena tema. Počeli smo pričati o mikorizi i korijenu. To je ovom pristupu dalo sasvim novu dinamiku, jer je biljni pokrivač sa sobom donio i agroekonomske aspekte. Za mene je to bila izuzetno važna promjena stava. Dobili smo zeleno svijetlo!
U isto vrijeme osnovane su APAD (Association pour une agriculture durable = Udruženje za održivu poljoprivredu) i mreža BASE (Biodiversité, Agriculture, Sol et Environnement = biodiverzitet, poljoprivreda, zemljište i životna sredina), koje se zasnivaju na metodi konzervacijske poljoprivrede. Ove mreže su doprinjele razmjeni saznanja između različitih zemalja i donijele nove informacije u Francusku. U to vrijeme sam pokrenuo časopis TCS. Zahvaljujući udruženjima, časopisu i nekim agronomima kao što su Claude Bourguignon i Lucien Seguyet, pokret je postajao sve više strukturiran i počelo je ciljano akumuliranje znanja.
Male greške ponekad dovode do velikih otkrića! Na primer, ustanovili smo da se kupusnjače odlično slažu sa mahunarkama. Kombinacija uljane repice i pasulja je slučajno nastala u Bretanji. Ovo je bio ogroman korak napred za ovaj metod rada.
Nakon toga, konzervacijska poljoprivreda se sve više širila. U 2007. i 2008. stočarstvo je ponovo bilo u značajnom porastu, iako smo zapravo mislili da bi taj postupak bio pogodniji za velika ratarska gospodarstva. Konačno smo shvatili da od stočarstva možemo mnogo naučiti. Čak su se neki ratari vratili stočarstvu, pa i ja sam među njima!
Konzervacijska poljoprivreda već dugo nije odlika samo velikih imanja opremljenih ogromnim strojevima U međuvremenu ova metoda funkcionira kod svih. U međuvremenu se proširio i na voćarstvo, vinogradarstvo i uzgoj lavande. Imanja sa diversificiranom proizvodnjom imaju najbolju početnu poziciju za konverziju. Na primjer sa ulaganjima u mehanizaciju koju dijeli više njih.
Činjenica da su i političari raspravljali o konzervacijskoj poljoprivredi, dala je ogroman poticaj čitavoj stvari. Stéphane Le Foll, ministar poljoprivrede od 2012. do 2017. i nepokolebljivi zagovornik ove metode, probudio je poljoprivredne škole svojom izjavom da treba prakticirati agroekologiju i konzervacijsku poljoprivredu. U listopadu 2014. je osnovao GIEE (Groupements d’Intérêt Economique et Environnemental = Udruženje za ekonomske i ekološke interese), kako bi pomogao gospodarstvima.
Antonio Pereira, savjetnik Poljoprivredne komore departmana Haute-Marne, iskoristio je ovo raspoloženje i stvorio GIEE Agraran-Ecological-Precise. U isto vrijeme je nastao GIEE Magellan, koji je puno radio sa uljanom repicom i pratećim usjevima.
Istraživanja su morala zadovoljiti zahtjeve gospodarstava. Na ovaj način konzervacijska poljoprivreda je izgradila most između problema u Europi i laboratorija.
Danas ovaj pristup ima solidnu osnovu. Više nije samo futuristička ideja. Ima mnogo poljoprivrednika koji upravo prelaze na ovaj način rada, a mnogi već prate pozitivnu dinamiku. Trenutno se nalazimo u fazi transfera znanja i podrške tokom konverzije.
Konzervacijska poljoprivreda se etablirala kao još jedan put između konvencionalne i organske poljoprivrede. Ono što ovaj pristup čini tako jakim je način na koji je nastao i kako se koristi. Mora biti jasno da je to pristup koji je nastao zahvaljujući posvećenosti poljoprivrednika, zahvaljujući snazi mreže. Nikada nije subvencioniran niti promoviran. Sistem je rastao odozdo k gore, ne obrnuto.
Sve više gospodarstava prelazi na ovaj način rada, a dijeljenje strojeva je sve učestalije. Pozitivna dinamika raste, i to više što poljoprivrednike podržava trenutni ministar poljoprivrede Julien Denormandie, koji je dobro upućen u ovu tematiku.
Godina 2021. je prekretnica: rastu cijene gnojiva, herbicida, energenata… To je i početak kampanje za ugljik koju podržavamo već više od 20 godina. Poljoprivrednici moraju vidjeti kao priliku da konačno potvrde da su agronomija, privreda i životna sredina međusobno povezani.
Više informacija od Frédérica Thomasa o konzervacijskoj poljoprivedi možete naći na agriculture-de-conservation.com
